VIIInovembar

Almanah · Hinduistički i vedski kalendar praznika 2026.

Divali

Dipavali

Divali, hinduistički praznik svetlosti, pada na mladinu u nedelju, 8. novembra 2026. Oko 1030. godine učenjaku al-Biruniju rekli su da svetiljke obeležavaju jedini dan u godini kada boginja Lakšmi pušta kralja Balija iz podzemnog sveta. Kasniji tekstovi i kasniji vekovi davali su druge razloge, a neki od njih protivreče jedni drugima.

Divali (Dipavali)
House engraving redraw after Royal Women Celebrating Diwali, northern India, Lucknow, c. 1760, gum tempera and gold on paper, Cleveland Museum of Art 1971.82: the standing woman lighting a sparkler at the centre of the terrace, pre-cropped and redrawn as an ink engraving on pure white. The painting's translucent bodice is drawn opaque, and the colours and background are not reproduced.

Oko 1030. godine učenjak po imenu al-Biruni zapisao je šta Indijci rade u noći mladine meseca kartika, hinduističkog lunarnog meseca koji pada u oktobar ili novembar. Bio je stranac u toj zemlji. Rođen 973. u Horezmu, na tlu današnjeg Uzbekistana, doveden je u Gazni, u današnjem Avganistanu, kao talac, pošto je kralj Mahmud Gaznevijski osvojio njegovu domovinu. Tamo je, uz pomoć indijskih učenjaka, proučavao indijske knjige na sanskritu, starom učenom jeziku Indije, i napisao obimnu knjigu o Indiji za čitaoce arapskog jezika.

Njegov zapis o toj noći je kratak. Ljudi su se kupali, svečano oblačili i darivali jedni druge listovima betela i orasima areke. Jahali su do hramova da dele milostinju i „vedro se igraju jedni s drugima do podneva“. Noću „pale veliki broj svetiljaka na svakom mestu“. Praznik je nazvao Dibali i zapisao je i njegov razlog, onako kako su mu ga preneli ljudi koje je pitao: „Lakšmi, žena Vasudeve, jednom godišnje na ovaj dan oslobađa Balija, sina Viročane, koji je zatočen u sedmoj zemlji, i dopušta mu da izađe u svet.“ Sedma zemlja je najniži od sedam svetova ispod našeg, zvan Patala.

Lakšmi je boginja bogatstva i sreće, a Vasudeva je jedno od imena njenog muža, boga Višnua. Al-Birunijeve svetiljke, dakle, palile su se za noć u kojoj je zatočenik podzemnog sveta izlazio na slobodu. Drugi tekstovi i drugi vekovi navode druge razloge: svetiljke se pale za mrtve, za junaka koji se vraća, za učitelja koji je umro, a u jednom tekstu i protiv samog Balija.

Noć svetiljaka

Divali, ili Dipavali, hinduistički je praznik svetlosti. Sanskritsko ime znači niz svetiljaka. Njegova glavna noć je mladina meseca kartika, kada na nebu nema meseca uopšte, a 2026. to je nedelja, 8. novembar: faza bez meseca počinje kasno u nedelju pre podne po indijskom vremenu, a Lakšmi se poštuje posle zalaska sunca. Praznik pripada nizu prazničnih dana u koje spada i Danteras, dva dana ranije.

Margaret Andarhil je u knjizi The Hindu Religious Year iz 1921. opisala to veče. Porodica posti ceo dan, a zatim postavlja mali oltar sa onim likovima bogova koje dom poseduje, s Lakšmi na počasnom mestu, i prinosi voće i cveće pre gozbe. P. V. Kane, istoričar hinduističkog verskog prava, dodaje da trgovci na ovaj dan obredno poštuju svoje poslovne knjige, zaključuju stare račune i otvaraju nove. Andarhilova je Divali nazvala praznikom „sastavljenim od nekih pet različitih praznika“, a jedan od njih vraća nas al-Birunijevom zatočeniku.

Kralj pod zemljom

Bali je bio kralj asura, suparnika bogova. U verziji koju su ispričali al-Biruniju, Balijeva majka mu je rekla da je vreme njegovog oca bilo bolje od njegovog, pa je on rešio da se nadmeće s ocem. Prinosio je žrtvu za žrtvom, jer ko izvrši stotinu žrtava, stiče vlast nad nebom i zemljom. Kada je skoro završio devedeset devetu, bogovi su se uplašili i zatražili pomoć od Narajane, to jest Višnua. Višnu je sišao na zemlju kao Vamana, patuljak, i zatekao kralja kraj žrtvenih vatri, s otvorenim riznicama. Patuljak je zatražio „koliko četiri koraka tvoga carstva, da bih tu živeo“.

Glavni kraljev savetnik prozreo je prerušavanje. Indijski tekstovi ga zovu Šukra, što je i indijsko ime planete Venere, pa ga al-Biruni jednostavno zove Venera. Savetnik je šapnuo kralju: „Ovo je Narajana. Došao je da ti otme vlast.“ Kralj se nije obazirao na upozorenje i pristao je. Dar je trebalo potvrditi vodom izlivenom iz krčaga, pa je savetnik začepio grlić, a malu rupu u čepu zatvorio prstenom od trave koji je nosio na jednom prstu. Ali savetnik je imao samo jedno oko, promašio je rupu i voda je potekla. Vamana je napravio jedan korak na istok, jedan na zapad i jedan do neba. Za četvrti na svetu više nije bilo mesta, pa je Baliju spustio stopalo između lopatica i potisnuo ga dole u Patalu, „najniže od najnižeg“.

Purane, stare sanskritske knjige mitova i obreda, pričaju ovu priču sa tri koraka: dva koja pokrivaju zemlju i nebo i treći koji Bali nudi na sopstvenim leđima. U tim verzijama Višnu je zadovoljan što je Bali održao reč, pa mu daje vlast nad podzemnim svetom i obećanje da će jednog dana biti Indra, kralj bogova. Kane je priču pronašao u velikom komentaru sanskritske gramatike koji je napisao Patanđali, drevni indijski gramatičar. Patanđali tu beleži da ljudi, kada neko priča tu priču ili je izvodi na pozornici, govore u sadašnjem vremenu, Balim bandhayati, „on zatvara Balija“, iako se zatočenje dogodilo davno. Iz toga je Kane zaključio da se priča već pričala u dramama i pesmama „pre više od dve hiljade godina“.

Svetiljke protiv tame

Jedna od tih purana, Bhavišjotara, povezuje priču sa svetiljkama, i tu se razlog okreće naopako. Andarhilova ga sažima ovako: Višnu je, žaleći što je s Balijem postupio surovo, dao mu „tri dana godišnje da vlada na zemlji svuda gde nisu upaljene svetiljke. Prirodno je, dakle, da ljudi pale svetiljke u svakoj zgradi, da ne bi ponovo pali pod Balijevu vlast“.

Kane je istu puranu pročitao potpunije. Prema njegovom prikazu, u tekstu kralj po podne objavljuje: „danas je vladavina Balija; o ljudi, veselite se.“ Ljudi treba da igraju, da jedni drugima nude betel i da nose svilu i zlato, a svaka kuća treba da se ispuni nizovima svetiljaka. Drugo mesto koje Kane navodi traži da se svetla postave kod svetilišta, na raskrsnicama, na grobljima, na rekama i planinama, pod drvećem i u štalama za krave. Poglavlje se zatim okreće satima posle ponoći. „Kada prođe ponoć i ljudima oči otežaju od sna koji se približava“, gradske žene treba da udaraju u korpe za vejanje i bubnjeve i da isteraju Alakšmi iz svojih dvorišta. Alakšmi je nesreća i siromaštvo u obličju boginje, a Andarhilova je zapisala da su joj neki ljudi i dalje na ovaj dan prinosili darove kako bi se držala podalje.

Da li si znao?

Kane navodi stih koji ime praznika, niz svetiljaka, vezuje za Balija. „Paljenjem svetiljaka u dan Balijeve vladavine Lakšmi postaje postojana“, kaže stih, što znači da sreća ostaje u kući, i pita kako će svetiljke goreti u kućama onih koji zanemaruju „praznik nizova svetiljaka“.

Drugi odgovori

Andarhilova je zabeležila i druge razloge. Tamo gde se svetiljke pokažu, preminuli preci domaćinstva vide svetlost, oslobađaju se Jame, boga smrti, i uzdižu se na nebo. Navela je učenjaka Vilijama Džounsa, koji je u časopisu Asiatic Researches napisao da svetla vode duhove rođaka koji su umrli u tuđini ili u boju. „Neki kažu“, dodala je, da ta noć „slavi krunisanje Rame po povratku sa Lanke“, povratak junaka Ramajane posle rata s kraljem demona Ravanom. A „savremeni hinduista“, pisala je, „smatra je simbolom pobede svetlosti znanja nad tamom neznanja“.

Kane je odbio da bira: „Kako su divalijski obredi prvobitno nastali, ne može se tvrditi ni sa približnom verovatnoćom.“ Neki pisci su praznik prepoznali u stihu Mahabharate koji kaže da darodavac svetiljaka sija na nebu „kao niz svetala“; Kane je smatrao da stih „nije toliko jasan da bi stvar bila van svake sumnje“.

Druge zajednice tu noć posvećuju drugim likovima. U Bengalu, na istoku Indije, ona pripada boginji Kali, kojoj se odaje poštovanje glinenim likom postavljenim na Lakšmino mesto. Džainisti, sledbenici zasebne indijske religije, posvećuju je Mahaviri, asketskom učitelju koga poštuju. Njihov sveti spis zvan Kalpa sutra kaže da je u noći kada je on umro osamnaest savezničkih kraljeva „na dan mladine ustanovilo osvetljenje“, govoreći: „Pošto je svetlost razuma otišla, napravimo osvetljenje od materijalne tvari!“ Herman Jakobi, koji je tekst preveo 1884, napisao je u fusnoti da značenje stare reči koja stoji iza „osvetljenja“ nije jasno. Ni komentator teksta to nije znao, pa je ponudio tri objašnjenja. Jakobi je izabrao „svetiljku“, jer ona „najbolje odgovara smislu celog odlomka“, i dodao da džainisti Mahavirinu smrt slave svetlima u noći mladine meseca kartika.

Ta noć danas

U decembru 2025. UNESKO je uvrstio Dipavali na svoju listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva, na zasedanju održanom u Crvenoj tvrđavi u Delhiju. Njegov tekst opisuje praznik koji „obeležava poslednju žetvu u godini i početak nove godine i novog godišnjeg doba“, kada ljudi „čiste i ukrašavaju svoje domove i javne prostore, pale svetiljke i sveće, puštaju vatromet i mole se za blagostanje i nove početke“.

U Ajodji, gradu u koji se Rama vratio, savezna država Utar Pradeš uoči Divalija održava festival svetiljaka, Dipotsav. U oktobru 2025. Ginisova knjiga rekorda izbrojala je 2.617.215 glinenih uljanih svetiljaka na 56 gata, stepenastih obala reke Sarju. U subotu, 7. novembra 2026, uoči ovogodišnjeg Divalija, festival je održan deseti put: na istim stepenicama prijavljeno je više od tri miliona svetiljaka, dok je 2.100 dronova crtalo prizore iz Ramajane na nebu, a glumci su izvodili Ramin povratak kući.

Dan posle

Dan posle mladine, kada mesec ponovo počinje da raste, jeste Balipratipada, koju stari tekstovi posvećuju Baliju. Prema puranama, bog Šiva je na ovaj dan izgubio u kockama od svoje žene, boginje Parvati, pa muškarci treba ujutru da se kockaju: ko pobedi, imaće dobru godinu, a ko izgubi, te godine će izgubiti imetak. Reljef u pećini 21 među hramovima isklesanim u steni u Elori, na zapadu Indije, prikazuje njih dvoje za igrom. Kane je zabeležio da su u Nepalu 1955. ulozi na taj jedan dan dostigli tri miliona rupija. U Bengalu, gde Andarhilova nije našla poštovanje Balija, žene i devojčice umesto toga u sumrak puštaju male svetiljke da plove potokom. Ako svetiljka potone ili se vrati do obale, godina će doneti nesreću; ako otplovi niz vodu, godina će biti srećna.

Da li si znao?

Bhavišjotara nalaže kralju da Balija nacrta obojenim prahom na tlu, s kraljicom pored njega, i da ga pozdravi kao „neprijatelja bogova i budućeg Indru“. Obični domovi trebalo je da ga oblikuju od belih zrna pirinča i da ga smeste na ležaj.

U Maharaštri, zapadnoindijskoj državi oko Mumbaja, kako je pisala Andarhilova, na ovaj dan se poštuje sam Bali, „kao naknada, kako se kaže, za to što je izgubio kraljevstvo“. Ljudi su pravili njegov lik, donosili voće i cveće i pevali stih koji su pevale i družine prosjaka. Andarhilova je primetila da se taj stih ne slaže sa svetiljkama koje se pale da bi se Bali držao podalje, i složila se s jednim ranijim sakupljačem poslovica na jeziku marati, jeziku Maharaštre, da stih potiče od nižih kasta, najnižih slojeva hinduističkog društva, koje su u Baliju videle zaštitnika protiv kasta iznad sebe. Stih ima samo jedan red: „Neka odu sve nevolje i neka dođe Balijevo kraljevstvo.“

Izvori

  • Al-Biruni, Alberuni’s India: An Account of the Religion, Philosophy, Literature, Geography, Chronology, Astronomy, Customs, Laws and Astrology of India about A.D. 1030, translated by Edward C. Sachau, 2 vols. (London: Trübner, 1888), vol. I, preface pp. viii-x and the translator’s annotations; vol. II, ch. XLVI (the story of Vāmana and Bali) and ch. LXXVI, p. 182 (Dībālī). Read on the page scans at archive.org (india.history.resource.693).
  • Kalpa Sūtra, Life of Mahāvīra §§127-128, in Jaina Sūtras, Part I, translated by Hermann Jacobi, Sacred Books of the East vol. 22 (Oxford: Clarendon Press, 1884), p. 266 and notes.
  • Margaret M. Underhill, The Hindu Religious Year (Calcutta: Association Press; London: Oxford University Press, 1921), pp. 59-63.
  • P. V. Kane, History of Dharmaśāstra, vol. V, part 1 (Poona: Bhandarkar Oriental Research Institute, 1958), pp. 198-207 (Dīvālī: the new-moon night, Balipratipadā, the question of origins).
  • UNESCO, Decision of the Intergovernmental Committee 20.COM 7.b.24, ‘Deepavali’, inscribed on the Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity, New Delhi, 10 December 2025 (ich.unesco.org); session details via The Statesman and ETV Bharat, 10 December 2025.
  • Drik Panchang, ‘Diwali Puja Calendar 2026, New Delhi’, and the Amavasya times for 8-9 November 2026, checked against the astronomy-engine library.
  • All India Radio (newsonair.gov.in), ‘Uttar Pradesh lights 26 lakh diyas, sets Guinness World Record at Ayodhya’, 19 October 2025.
  • The Daily Jagran, ‘Ayodhya Deepotsav 2026: Ram Ki Paidi, 56 Saryu ghats shine with 30 lakh diyas’, 7 November 2026.
  • Image: Royal Women Celebrating Diwali, northern India, Lucknow, c. 1760, gum tempera and gold on paper, Cleveland Museum of Art 1971.82, CC0 (hero, and the reference for the house cover engraving).

Još iz kalendara: Hinduistički i vedski kalendar praznika 2026 ☞  ·  Ceo Almanah ☞