Merkur je nosio poruke između svetova mnogo pre nego što su mu astrolozi dodelili vladavinu nad komunikacijom. U Vavilonu je planeta bio Nabu, bog pisanja, mudrosti i pisarskih veština. Nabu je čuvao Tablice sudbine, božanski zapis svakog udesa koji su bogovi odredili. Njegov hram u Borsipi privlačio je učenjake i pisare koji su verovali da će blizina zaštitnika planete izoštriti njihov um. Egipatski sveštenici su identifikovali Merkur sa Totom, bogom sa ibisovom glavom koji je izmislio hijeroglife, merio vreme i vodio suđenje mrtvima. Obe kulture su prepoznale isti obrazac: najbrža vidljiva planeta vladala je najbržom ljudskom sposobnošću, umom.
Grčka mitologija je planetu nazvala po Hermesu, bogu prevarantu koji se slobodno kretao između Olimpa, smrtničkog sveta i podzemlja. Hermes je izmislio liru, kao novorođenče ukrao Apolonova goveda i vodio duše u zagrobni život. Ptolemej je klasifikovao Merkur kao promenljiv, ni potpuno muški ni ženski, preuzimajući osobine najbliže planete. Ova prilagodljivost postala je centralna za astrološki Merkur. Srednjovekovni astrolozi su dodelili Merkuru vladavinu nad trgovcima, lopovima, učenjacima i lekarima. Alhemijska tradicija ga je povezala sa živom, jedinim metalom koji je na sobnoj temperaturi tečan, uvek u pokretu, nemoguć za držanje.
Moderna astrologija je suzila Merkurov domen na komunikaciju, mišljenje i obradu informacija. Retrogradni periodi planete, koji se javljaju tri do četiri puta godišnje, postali su najdiskutovaniji astrološki događaj u popularnoj kulturi. Tokom retrogradnosti, čini se da se Merkur kreće unazad kroz zodijak, a astrolozi povezuju te periode sa nesporazumima, tehnološkim kvarovima i kašnjenjima. Mark Edmund Džons i Dejn Rudhjar razvili su Merkurovu psihološku dimenziju sredinom 20. veka, povezujući ga sa sposobnošću svesnog uma da kategorizuje, imenuje i analizira iskustvo.