Mars je nosio teret rata kroz svaku drevnu kulturu posmatranja neba. Vavilonski astronomi su planetu nazivali Nergal, bog kuge, vatre i podzemlja. Nergalov crveni sjaj na noćnom nebu signalizirao je opasnost. Kada bi Mars postao retrogradan ili stacionirao blizu fiksnih zvezda, sveštenici su izdavali upozorenja o sukobima i krvoproliću. Egipatska religija je povezivala planetu sa Crvenim Horusom, aspektom boga sokola povezanim sa bitkama i kraljevstvom. Crvena boja nije bila simbolična. Drevni posmatrači su videli crvenkasti sjaj planete kao doslovno krv koja mrlja nebo.
Grčka i rimska astrologija su cementirali Mars kao princip agresije, pokretačke sile i fizičke hrabrosti. Ptolemej ga je klasifikovao kao vrućeg i suvog, preterano tako, malefičnu planetu čiji je uticaj trebalo ublažiti. Ares je u grčkoj mitologiji bio prezren čak i od sopstvenih roditelja. Ali Rim je rehabilitovao boga. Mars je bio otac Romula i Rema, zaštitnik države, patron vojnika i zemljoradnje podjednako. Srednjovekovni astrolozi su dodelili Marsu vladavinu nad gvožđem i hirurgijom. Alhemijska tradicija ga je povezala sa gvožđem, metalom oružja i alata, snagom kovanom kroz vatru.
Moderna astrologija je preoblikovala Mars od čisto destruktivne sile u princip samopotvrđivanja i želje. Za šta se čovek bori, kako juri ono što želi, kuda energija teče kada se pojave prepreke. Dejn Rudhjar je opisao Mars kao „spoljašnju, samoprojekcijsku“ funkciju, pokretačku silu koja čoveka pomera od namere ka akciji. Retrogradni periodi Marsa, koji se javljaju otprilike svake dve godine, povezuju se sa frustracijom, preusmerenom energijom i oživljavanjem starih konflikata. U psihološkoj astrologiji, Mars predstavlja animus, čistu volju i sposobnost postavljanja granica.