Jupiter je dominirao drevnom astrologijom kao najveći dobrotvor, planeta čiji je uticaj donosio sreću, ekspanziju i božansku naklonost. Vavilonski astronomi su ga nazivali Marduk, vrhovni bog koji je pobedio praiskonski haos i uredio kosmos. Mardukov dvanaestogodišnji ciklus kroz zodijak postao je osnova za dugoročna astrološka predviđanja. Kada bi Jupiter ušao u povoljan znak, kraljevstva su se širila. Kada se spojio sa Saturnom, astrolozi su predviđali promene svetskog poretka. Tradicija „Velike konjunkcije“ preživela je do renesanse i uticala na Keplerov astronomski rad.
Grčka mitologija je dala planetu Zevsu, kralju bogova, bacaču munje, garantu zakletvi i gostoprimstva. Ptolemej je klasifikovao Jupiter kao toplog i vlažnog, najpovoljnijeg od svih planetarnih uticaja. Rimski astrolozi su postavili Jupiter iznad svih ostalih osim Sunca, nazivajući ga „Velikim dobrotvorom“ i dodeljujući mu vladavinu nad kraljevima, sveštenicima i sudijama. Srednjovekovna tradicija je Jupiteru dodelila kalaj, metal koji je bio sjajan, obilat i lak za obradu. Alhemijski Jupiter je predstavljao ekspanziju, velikodušnost i sposobnost sagledavanja izvan neposrednih granica.
Moderna astrologija je sačuvala Jupiterovu povezanost sa rastom i smislom, ali dodala psihološku dubinu. Jupiter u natalnoj karti pokazuje gde osoba traži razumevanje, koja filozofija ili sistem verovanja je privlači i kako doživljava obilje. Liz Grin je povezala Jupiter sa arhetipom tragačkog duha koji uvek teži širim horizontima. Jupiterov dvanaestogodišnji ciklus znači da se planeta vraća na svoju natalnu poziciju oko 12., 24., 36. i 48. godine života, pri čemu svaki povratak označava period obnovljenog optimizma i proširenih mogućnosti. U mundanoj astrologiji, Jupiterovi tranziti koreliraju sa ekonomskom ekspanzijom, pravnom reformom i kulturnim samopouzdanjem.