Kompendijum · Emanation body of a Buddha (Mahayana Buddhism); invisible compassionate adept (Theosophy)

Nirmanakaja

U budizmu je nirmanakaja telo koje Buda pokazuje na zemlji, ljudski oblik koji ljudi mogu da vide i čuju. Helena Blavacka je 1889. pretvorila ovu reč u nešto drugo: sveca bez fizičkog tela koji se odriče nirvane i ostaje na zemlji, nevidljiv, da bi pomagao. Krivila je evropske naučnike što su mislili da je to telo od mesa.

Nirmanakaja
Tip
Emanation body of a Buddha (Mahayana Buddhism); invisible compassionate adept (Theosophy)
Poreklo
Mahajana budizam u Indiji (učenje o tri tela škole jogačara, oko 4. veka); novo tumačenje Helene Blavacke iz 1889.
Period
Od oko 4. veka n. e. (zrelo učenje o tri tela) do danas; teozofsko značenje od 1888-1889.

Običnim očima Buda se pokazivao kao živo ljudsko biće od mesa i kostiju. U mahajana budizmu ovaj vidljivi oblik zove se nirmanakaja, telo preobražaja poslato u svet da poučava. Ali 1889. okultna spisateljica Helena Blavacka okrenula je ovu ideju naglavačke. U njenim knjigama nirmanakaja je nevidljivi svetac bez ikakvog fizičkog oblika. On se odriče nebeskog počinka da bi tiho štitio čovečanstvo.

Reč je sanskritska. Nirmana znači oblikovanje ili stvaranje, a u verskoj upotrebi znači i preobražaj. Kaja znači telo. Jedan standardni sanskritski rečnik iz 1899. prevodi ovu složenicu kao „telo preobražaja“.

Izgled

U budizmu nirmanakaja izgleda onako kako je potrebno ljudima pred njom. Buda zna šta je svakom biću potrebno i pokazuje telo koje tome odgovara. Najpoznatije je ljudski Buda, Sidarta Gautama, koji je živeo pre oko 2.500 godina. Njegovo telo je ostarilo i umrlo. Mahajana budizam, grana koja se danas sreće na Tibetu i u istočnoj Aziji, čak i tu smrt smatra delom pojavnog oblika.

Oblici mogu biti čudni. Tibetanski majstor iz 18. veka, Džigme Lingpa, razvrstao ih je po vrstama. Neki se rađaju od majke i žive kao kraljevi ili učitelji. Neki se pojavljuju kao zanatlije, ili kao umetničko delo, da bi probudili ljude. Drugi uzimaju nežive oblike, čak i čamce i mostove.

Nirmanakaja Blavacke uopšte ne može da se vidi. Po njenom opisu adept posle smrti zadržava fini „eterični oblik“ i ostaje „nevidljiv za neposvećeno čovečanstvo“. Ljudi koji ga osete često ga smatraju duhom ili bogom. U njenom učenju to je bivše ljudsko biće koje je odlučilo da ostane.

Crtež prikazuje klasičnu budističku sliku takve emanacije: istorijskog Budu kako stoji u monaškoj odeždi na lotosovim cvetovima, sa oreolom oko glave.

Uloga

U budizmu nirmanakaja postoji da bi poučavala. Ona je jedno od trikaje, tri Budina tela. Dharmakaja, „telo Dharme“, jeste sama stvarnost, i samo je Buda vidi. Sambhogakaja, „telo uživanja“, jeste blistav oblik koji poučava bodisatve, bića koja su daleko odmakla na putu ka budastvu. Nirmanakaja poučava sve ostale.

Jedan kratak spis, Sutra o tri tela, objašnjava to vremenskim prilikama. Dharmakaja nema prirodu, „baš kao nebo“. Sambhogakaja „izlazi, baš kao oblak“. Nirmanakaja je delovanje svih Buda, „to što natapa sve, baš kao kiša.“ Ovo učenje o tri tela postalo je kamen temeljac mahajana filozofije u Indiji oko 4. veka.

Teozofija, okultni pokret koji je Blavacka osnovala u Njujorku 1875, dala je nirmanakaji drugačiji zadatak. U Ključu teozofije jedan sagovornik pita da li živi ikada mogu da razgovaraju sa mrtvima. Blavacka dopušta dva izuzetka. Jedan su nekoliko dana odmah posle smrti. Drugi su nirmanakaje.

To su oni koji su „stekli pravo na nirvanu“ i odrekli je se „iz sažaljenja prema čovečanstvu“. Nirvana je ovde konačni počinak s one strane ponovnog rađanja. Takav adept smatra sebičnim da počiva u blaženstvu dok svet pati. Zato on „odlučuje da ostane nevidljiv u duhu na ovoj zemlji“. Svoje materijalno telo je ostavio za sobom, a zadržava svaki drugi deo sebe.

Njegova pomoć je tiha. Nirmanakaja ne sme da se meša u karmu, zakon uzroka i posledice koji deluje kroz živote. On „može samo da savetuje i nadahnjuje smrtnike za opšte dobro.“ U njenoj kratkoj pobožnoj knjizi Glas tišine, iz iste godine, mnogi takvi pomagači zajedno čine „Zid čuvara“ oko čovečanstva. Zid štiti ljude od gorih zala, a oni ga nikada ne vide.

Veze sa drugim kulturama

Teozofska nirmanakaja nastala je iz spora sa evropskim naučnicima. U Ključu sagovornik pominje da je čitao „u nekim nemačkim i drugim delima“ da ta reč znači zemaljska tela Buda. Blavacka se slaže. Zatim krivi orijentaliste, zapadne stručnjake za azijske jezike, što su je učinili „objektivnom i fizičkom umesto čisto astralnom i subjektivnom.“

Posebno je napala jednu studiju iz 1863. U njoj je bavarski istraživač Tibeta opisao nirmanakaju kao fizičko zemaljsko telo koje učitelj oblači da bi poučavao ljude i koje na kraju odbacuje. Blavacka je ovo tumačenje odbacila kao besmisleno materijalističko. Tvrdila je da su evropski prevodioci nevidljivo unutrašnje stanje zamenili za meso.

Srž njene ideje ima budistički koren. Bodisatva koji odlaže nirvanu da bi pomagao drugima jeste mahajana ideal, a Guanjin, bodisatva saosećanja, njegova je najomiljenija figura u istočnoj Aziji. Njena sopstvena beleška smešta ovo učenje u „zemlje severnog budizma“. Tamo gde budizam drži pomagača u vidljivom telu, teozofija mu je telo oduzela.

Nirmanakaja ima i mračnog blizanca u istom poglavlju Ključa. Većina posetilaca na viktorijanskim seansama, upozoravala je, bila je samo kamarupa, prazna ljuštura preostalih zemaljskih žudnji koja ostaje posle smrti. Prava nirmanakaja bila je najređi izuzetak. Opštila je samo sa disciplinovanim učenicima, a obične medijume u transu potpuno je izbegavala.

Opstanak u modernom dobu

Na Tibetu je ovaj pojam i dalje veoma živ pod imenom tulku. Od 13. veka nadalje ova titula označavala je učitelje priznate kao ponovna rođenja ranijih majstora, lozu kojoj pripadaju i Dalaj Lame. Blavacka je poznavala ove tradicije, ali je tvrdila da prava nirmanakaja počinje svoju pravu misiju tek kada se fizički život završi.

Kasniji teozofi zadržali su ovu ideju zaštitnika bez tela. Opisivali su nirmanakaju kao potpuno svesno biće koje zadržava svaku ljudsku sposobnost osim fizičke ljušture.

Slika koja je ostala jeste zid. U Glasu tišine učenik saznaje šta čeka iza sedme kapije: da živi vekovima „nezahvaljen i neopažen od ljudi“, uglavljen kao jedan kamen među bezbrojnim drugima u Zidu čuvara.

Izvori

  • Blavatsky, H. P. The Key to Theosophy. London: The Theosophical Publishing Company, 1889. Section ‘Why Theosophists Do Not Believe in the Return of Pure Spirits’, pp. 71-72, and the glossary entry ‘Nirmanakaya’ printed with later editions
  • Blavatsky, H. P. The Voice of the Silence: Being Chosen Fragments from the Book of the Golden Precepts. London and New York: The Theosophical Publishing Company, 1889. Fragments II and III, with notes 20, 28 and 34 to Fragment III
  • Blavatsky, H. P. The Secret Doctrine. 2 vols. London: The Theosophical Publishing Company, 1888. Vol. 1, p. 233 (footnote on mediums) and p. 494 (Boehme and the Nirmanakayas)
  • Schlagintweit, Emil. Buddhism in Tibet, Illustrated by Literary Documents and Objects of Religious Worship. Leipzig: F. A. Brockhaus; London: Trübner & Co., 1863, p. 38
  • The Sūtra on the Three Bodies (Trikāyasūtra), Toh 283. Translated by the 84000 project, 84000: Translating the Words of the Buddha
  • Makransky, John J. Buddhahood Embodied: Sources of Controversy in India and Tibet. Albany: State University of New York Press, 1997
  • Williams, Paul. Mahāyāna Buddhism: The Doctrinal Foundations. 2nd ed. London: Routledge, 2009
  • Jigme Lingpa, Longchen Yeshe Dorje and Kangyur Rinpoche. Treasury of Precious Qualities: Book Two. Boston: Shambhala Publications, 2013, pp. 240-313
  • Ary, Elijah. ‘The Westernization of Tulkus’. In Vanessa R. Sasson (ed.), Little Buddhas: Children and Childhoods in Buddhist Texts and Traditions. Oxford: Oxford University Press, 2012, pp. 398-427
  • Monier-Williams, Monier. A Sanskrit-English Dictionary. Oxford: Clarendon Press, 1899, p. 556, s.v. nirmāṇa and nirmāṇa-kāya
  • de Purucker, G. Occult Glossary. London: Rider & Co., 1933. Entry ‘Nirmanakaya’
  • Waddell, L. Austine. The Buddhism of Tibet, or Lamaism. London: W. H. Allen & Co., 1895, p. 5 (drawing ‘Sakya Muni’)
Primarni izvori
  • Blavatsky, H. P. *The Key to Theosophy*. London: The Theosophical Publishing Company, 1889. Section 'Why Theosophists Do Not Believe in the Return of Pure Spirits', pp. 71-72, and the glossary entry 'Nirmanakaya' printed with later editions
  • Blavatsky, H. P. *The Voice of the Silence: Being Chosen Fragments from the Book of the Golden Precepts*. London and New York: The Theosophical Publishing Company, 1889. Fragments II and III, with notes 20, 28 and 34 to Fragment III
  • Blavatsky, H. P. *The Secret Doctrine*. 2 vols. London: The Theosophical Publishing Company, 1888. Vol. 1, p. 233 (footnote on mediums) and p. 494 (Boehme and the Nirmanakayas)
  • Schlagintweit, Emil. *Buddhism in Tibet, Illustrated by Literary Documents and Objects of Religious Worship*. Leipzig: F. A. Brockhaus; London: Trübner & Co., 1863, p. 38
  • *The Sūtra on the Three Bodies* (Trikāyasūtra), Toh 283. Translated by the 84000 project, 84000: Translating the Words of the Buddha
  • Makransky, John J. *Buddhahood Embodied: Sources of Controversy in India and Tibet*. Albany: State University of New York Press, 1997
  • Williams, Paul. *Mahāyāna Buddhism: The Doctrinal Foundations*. 2nd ed. London: Routledge, 2009
  • Jigme Lingpa, Longchen Yeshe Dorje and Kangyur Rinpoche. *Treasury of Precious Qualities: Book Two*. Boston: Shambhala Publications, 2013, pp. 240-313
  • Ary, Elijah. 'The Westernization of Tulkus'. In Vanessa R. Sasson (ed.), *Little Buddhas: Children and Childhoods in Buddhist Texts and Traditions*. Oxford: Oxford University Press, 2012, pp. 398-427
  • Monier-Williams, Monier. *A Sanskrit-English Dictionary*. Oxford: Clarendon Press, 1899, p. 556, s.v. nirmāṇa and nirmāṇa-kāya
  • de Purucker, G. *Occult Glossary*. London: Rider & Co., 1933. Entry 'Nirmanakaya'
  • Waddell, L. Austine. *The Buddhism of Tibet, or Lamaism*. London: W. H. Allen & Co., 1895, p. 5 (drawing 'Sakya Muni')
Zaštita
  • Slušajte učenje: u budizmu se nirmanakaja pojavljuje da bi poučavala, a jedna sutra je poredi sa kišom koja natapa sve.
  • Budite dostojni pomoći: rečnik Blavacke naziva nirmanakaju anđelom čuvarom „onome ko je dostojan njegove pomoći“.
  • Očekujte savet, a ne čuda: po njenom učenju nirmanakaja ne sme da se meša u karmu i „može samo da savetuje i nadahnjuje smrtnike“.
  • Napustite seansni sto: napisala je da oni razgovaraju sa „nekolicinom izabranih, ali sigurno ne sa običnim medijumima“.
Srodna bića
Cosmic Principle

Česta pitanja

Šta je nirmanakaja u budizmu?
U mahajana budizmu nirmanakaja, na sanskritu „telo preobražaja“ ili „telo emanacije“, jeste oblik koji Buda pokazuje običnim bićima da bi ih poučavao. Istorijski Buda, Sidarta Gautama, koji je živeo i poučavao u Indiji pre oko 2.500 godina, uobičajen je primer. Tibetanski učitelji navode mnoge vrste, od Buda rođenih od majke do emanacija koje se pojavljuju kao zanatlije, čamci ili mostovi.
Koja je razlika između nirmanakaje, sambhogakaje i dharmakaje?
To su tri Budina tela, trikaja. Dharmakaja, „telo Dharme“, jeste sama stvarnost i vidljiva je samo Budi. Sambhogakaja, „telo uživanja“, jeste blistav oblik koji poučava napredne bodisatve. Nirmanakaja poučava obična bića. Sutra o tri tela ih poredi sa nebom, oblakom koji izlazi i kišom koja natapa sve.
Šta je Blavacka podrazumevala pod nirmanakajom?
U delu Ključ teozofije (1889) Helena Blavacka je ovu reč koristila za adepte koji su stekli pravo na nirvanu i odriču je se „iz sažaljenja prema čovečanstvu“. Oni ostavljaju fizičko telo za sobom i ostaju na zemlji, nevidljivi, sa svim svojim ostalim principima. Njen rečnik naziva nirmanakaju „zaštitničkim, saosećajnim, zaista čuvarem, anđelom“. U delu Glas tišine (1889) ona kaže da je Gautama Buda sa nekolicinom svojih sledbenika takva nirmanakaja.
Da li nirmanakaja ima fizičko telo i da li može da govori preko medijuma?
U budizmu je nirmanakaja vidljivo telo koje ljudi sreću. Blavacka je tvrdila suprotno: „Oni nemaju materijalno telo, jer su ga ostavili za sobom“. Optužila je orijentaliste, evropske naučnike koji proučavaju azijske jezike, da je tumače kao „objektivnu i fizičku umesto čisto astralnu i subjektivnu“. U Ključu kaže da nirmanakaje razgovaraju sa nekolicinom izabranih i „sigurno ne sa običnim medijumima“. Jedna fusnota u Tajnoj doktrini (1888) ipak navodi nirmanakaju kao jednu od dve stvari koje mogu da zaposednu telo medijuma.
Da li je tulku nirmanakaja?
Da, u strogom smislu reči. Tulku je tibetanska reč sprul sku, prevod sanskritske reči nirmanakaja. Na Tibetu je počela da znači učitelja koji je priznat kao ponovno rođenje ranijeg majstora, sistem koji je počeo sa drugim Karmapom u 13. veku. Dalaj Lame pripadaju tom sistemu. Na mongolskom se takva osoba zove khubilgan, a na kineskom huofo, „živi Buda“.
Pin it X Tumblr
creature illustration